Jos uvek sanjam… magle…

Hrapavu crvenu fasadu i napuklo staklo sa vrata…

Miris melase u vazduhu koji gusi i ubija…

Jos uvek  sanjam … ulicu…

I prolaze za nase igre…

Tri metra pravo, pa cetiri desno i stablo crnog duda…

Jos uvek sanjam… ulaz…

Zveket plocica na postanskom sanducicu…

Sest stepenica… stanka… jos sest… stanka… jos sest .. I vrata…

Hrapava, smedja vrata presvucena ivericom… dom

Jos uvek sanjam … decu…

Imena nisu vise tu…

Lica se gube…

Ali ostaje mesavina smeh-bol-smeh-bol…

Jos uvek sanjam … reku…

Miris reke… tezak i mastiljav...

Zvuk vode koja pljuska o kameni bedem…

I tuzne ive koje se nadvijaju nad Savom…

A onda se budim, grabim…

Hvatam dah…

Gde sam... da li je ovo bakina kuca… moja nije…

Neciji tudji stan…

Nije dom…